Bloggfęrslur mįnašarins, nóvember 2010

Skuldarar śti ķ feni pólitķskra loforša

Ég rakst į kunningja minn fyrir  rśmu įri. Hann er Noršmašur og bżr hér į landi. Hann var aš blaša ķ fasteignaauglżsingum og ég spurši, hvort hann ętlaši aš festa sér hśsnęši. Hann kvaš svo ekki vera. Sagšist ętla aš bķša ķ a.m.k. eitt og hįlft įr ķ višbót. Botninum yrši ekki nįš fyrr. Žannig hefši žaš veriš ķ kreppunni ķ Noregi fyrir 20 įrum. Viš ręddum žaš ašeins og žį atburši og žį kom fram, aš um fjóršungur allra heimila ķ Noregi lenti ķ greišsluvandręšum og engar sérstakar rįšstafanir voru geršar af hįlfu almannavaldsins ķ žeirra žįgu. 

 

Žaš var athyglisvert aš sjį gömul vištöl viš talsmenn Sigtśnshópsins ķ sjónvarpinu į dögunum. Sigtśnshópurinn  varš til ķ misgengi launa og veršlags 1983. Ķ hópnum voru ungir hśsbyggjendur og vorum viš hjónin į žeim bįti um žetta leyti. Engar kröfur komu fram um aš fį peninga aš gjöf. Pétur J. Eirķksson krafšist ašlögunar fyrir fólkiš til aš žaš gęti stašiš ķ skilum, ašlögunar, sem fęli sér aukin lįn og lengingu žeirra eldri. Mannréttindarįšherrann var ķ žessum hópi. Skuldirnar voru borgašar og erum viš hjónin enn aš og teljum žaš ekki eftir okkur. 

Vandinn, sem viš er aš glķma nśna er tvķžęttur a.m.k. Annars vegar er raunverulegur greišsluvandi fólks, sem reisti sér ekki huršarįs um öxl mišaš viš óbreyttar forsendur, en getur ekki stašiš ķ skilum įn breytinga į skilmįlum skulda sinna. Hins vegar er miklu stęrri hópur, sem kominn er śt ķ fen pólitķskra loforša, sem gefin hafa veriš allt frį hruni um aš töfralausnir śr pķpuhöttum stjórnmįlmanna muni gera hann jafnsettan og hann var fyrir hrun. Engir stjórnmįlamenn eša flokkar eru įn sakar ķ žessum leik. Og jafnvel hinn gamalreyndi mannréttindarįšherra fer žar fremstur ķ flokki.

Žessi hrįskinnaleikur hefur oršiš til žess aš draga śr greišsluvilja fólks. Eša telja menn, aš allir žeir višskiptamenn bankanna, sem eiga 40 % lįna žeirra ķ vanskilum, séu ķ raunverulegum greišsluerfišleikum?


Lķfeyrissjóširnir flysjašir - stjórnin bżšur verstu nišurstöšu fyrir lķfeyristaka

..og verri fyrir suma lķfeyrissjóši. Ólyginn sagši mér, aš fasteignalįnin yršu jöfnuš viš fasteignamatiš. Žaš vill segja, aš žeir, sem höfšu "vit" į žvķ aš skuldsetja sig upp ķ rjįfur vegna fasteignakaupa og fjįrmagna e.t.v. alls konar ķ leišinni, munu fį óreišuna afskrifaša og žeir, sem lenda rétt undir fasteignamatsžakinu munu missa af vagninum. Lķfeyrissjóšunum er ętlaš aš afskrifa tugi milljarša į žennan hįtt.

Flestir lķfeyrissjóšir  hafa rżrnaš um meira en 20 % og tekinn og ótekinn lķfeyrir žar meš. Nś eiga lķfeyrisžegarnir aš bęta um betur og borga žetta lķka. Žetta veršur ekki gert meš lagaboši heldur veršur "samkomulag"  rekiš ofan ķ kok į lķfeyrissjóšunum. Žeir stjórnarhęttir eru reyndar gamalkunnir.

Jafnręšisreglan er löngu gleymd. Gert veršur upp į milli žeirra, sem stašiš hafa ķ skilum og jafnvel borgaš lįnin hrašar en gert var rįš fyrir og dekurbarnanna, žeirra sem eiga séreign sķna į bankareikningum og hinna, sem hafa hana ķ lķfeyrissjóšunum og žeirra, sem žegar hafa tekiš śt séreign sķna og žeirra, sem eiga hana enn į rentunni. Enn veršur žeim refsaš, sem hafa sżnt forsjįlni og fyrirhyggju.

Nś er nóg komiš.

Tómas Gušmundsson segir Matthķasi į spjalli žeirra, aš žaš hafi komiš honum į óvart, aš Jón Žorlįksson skildi styšja žaš ķ žinginu, aš hann fengi listamannalaun. Viš žvķ hafi hann ekki bśist. Jón var žekktur fyrir aš vera sparsamur į annarra fé, sagši Tómas.

Žaš eru fögur eftirmęli.


“skrķtinn og sköllóttur karl”

   Ég fékk mér göngutśr um götur Bśšardals ķ gęr. Gekk śt į bakkana, žar sem tśn Jóns heitins Hallssonar eru aš bśa sig ķ vetrarbśninginn. Sķšan lį leišin inn meš gömlu śtihśsunum og ķbśšarhśsinu, sem nś hefur veriš gert upp og fęrt ķ upprunalegt horf aš hluta.  Žaš byggši Siguršur Siguršsson fyrsti hérašslęknirinn ķ Bśšardal um aldamótin 1900 og var svokallaš katalóghśs frį Noregi. Hafa hinir norsku višir reynst vel. Vešriš var ómótstęšilegt  eftir įrstķma, ašventan į nęsta leyti, tęplega andvari, Hvammsfjöršurinn spegilsléttur og ęšarfuglinn enn uppi viš land; hitinn eins og į góšum vordegi. Fólkiš var śtiviš aš žrķfa bķlana sķna og huga aš öšru, sem žarfnašist athygli fyrir veturinn.

  

   Žar sem ég var į Ęgisbrautinni rétt vestan viš gamla sżslumannsbśstašinn mętti ég Haraldi Levķ Įrnasyni frį Lambastöšum ķ Laxįrdal, fyrrum sżsluskrifara og margfróšum Dalamanni. Hann var į göngu eins og ég.  Meš hans hjįlp vildi ég reyna aš įtta mig į hvar litla hśsiš hans Gušmundar Ingvarssonar frį Hóli ķ Hvammssveit hafši stašiš žarna rétt ofanviš į nešra baršinu. Ašalsteinshśs var žaš lengst af kallaš. Žaš brann fyrir aldarfjóršungi og Gušmundur meš viš annan mann.

  

Haraldur leysti śr žessu fljótt og vel en sagši mér eitt og annaš ķ leišinni. Böšvar nokkur Marteinsson, eldsmišur, sem jafnan var kenndur viš Hrśtsstaši, hafši byggt žetta hśs į fyrsta hluta tuttugustu aldarinnar.  Žegar Böšvar bjó žar, bar aš gest, sem bašst nęturgistingar. Kom hann ekki af landi heldur af hafi. Žaš sem kom į óvart var, aš hann var fótgangandi og kom frį Boršeyri ķ Hrśtafirši. Śti var bylur og tęplega ratljóst. Hafši bóndinn fariš ķ kaupstašinn fyrir jólin en fengiš blindbyl į leišinni heim og rataš ķ villu į Ljįrskógafjalli. Missti hann fótanna į klettsnefi, tapaši taumnum, fór fram af klettinum og lenti ķ Fįskrśš, sem var į ķs. Honum var ljóst aš hann hafši ekki miš heim til bęjar ķ bylnum og valdi žvķ aš fylgja įnni til sjįvar. Įttaši hann sig ekki fyrr en žaš blotaši ķ fęturna į ķsnum og vissi žį, aš hann var kominn śt į Hvammsfjörš. Fór hann śt meš ströndinni į ķsinum og kom aš landi ķ Bśšardal og beiddist gistingar ķ litla hśsinu rétt ofan fjörunnar eins og įšur sagši. 

  Žetta var Jónas Jóhannesson, bóndi ķ Ljįrskógaseli 1900-1924 og fašir Jóhannesar śr Kötlum. Jóhannes gerši föšur sķnum  kvęši, žar sem finna mį fyrirsögn žessa pistils.  Jóhannes žekkti ég ekki en Gušrśnu systur hans kynntist ég į hennar efstu įrum og fylgdi allt til daušadags. Žar fór róleg en stórlynd kona, sķvinnandi eins og allt žetta fólk, sem ólst upp viš hin kröppu kjör einyrkjans.

Kindabóla en ekki slįturbóla

Žessi kvilli hefur veriš ķ fréttum aš undanförnu og Matvęlastofnun vakiš athygli į honum į heimasķšu sinni. Ég tel nafngiftina "slįturbóla" villandi, žar sem um erfišan sjśkdóm er lķka aš ręša ķ lambįm og ungum lömbum. Slįturbóla er stašbundiš heiti einkum į Austurlandi. Ķtarlega var ritaš um žennan sjśkdóm ķ Lęknablašiš 1990 og höfšu höfundarnir, lęknarnir Stefįn Steinsson og Sigurbjörn Sveinsson, kynnst sjśkdómnum viš störf sķn ķ Dölum og Austur Baršastrandarsżslu. Nokkru įšur hafši veriš ritaš um žetta fyrir bęndur ķ bśnašarblašiš Frey og voru höfundar Rögnvaldur Ingólfsson, žį hérašsdżralęknir og Sigurbjörn Sveinsson. Ķ texta, sem finna mį į žessari slóš, segja Stefįn og undirritašur:

"Sjśkdómur einn heitir »orf« ķ erlendum ritum. Žetta er bśfjįrkvilli, en getur žó borist til manna. Honum var lżst įriš 1787 ķ saušfé (getiš ķ 1), 1879 ķ geitum (getiš ķ 2) og 1934 ķ mönnum (3). Hann er ekki algengur og hefur vafist fyrir lęknum aš greina hann og mešhöndla rétt. Žvķ er vakin athygli į honum hér. Į ķslensku gengur sjśkdómurinn undir mismunandi nöfnum eftir hérušum: Skagfiršingar kalla hann hornabólu en Skaftfellingar slįturbólu. Hvorugt nafniš er allsendis réttnefni, eins og lesendur munu sjį. Lambabóla, bęndabóla og kindabóla koma til greina. Orf er erlent alžżšunafn. Žaš mun komiš śr fornsaxnesku, skylt oršinu sem į žeirri tungu žżšir naut (4). Einn höfundur segir žaš af sama stofni og ķslenska oršiš »hrufa« (5). Į fręšimįli er sjśkdómurinn oftast nefndur ecthyma contagiosum (4) en stundum dermatitis pustularis contagiosa (6). Sķšara nafniš lżsir honum betur, en er öllu stiršara. Enskir kalla žetta żmist orf, »soremouth« eša »scabby mouth«, og eru žį aš tala um saušfé, einnig »sheep pox« um menn. Žżskir tala um »Lįmmergrind« (7). Ķ žessu skrifi höfum viš eftir nokkrar vangaveltur vališ nafniš kindabóla. Ekki er örgrannt um aš menn kalli żmis žau kżli slįturbólu, sem ķ slįturtķšinni fįst, žar meš taldar mešfęrilegar bakterķusżkingar. Žvķ er slįturbólunafniš ónįkvęmt. Hornabóla er eina lifandi nafniš sem nothęft vęri, ef foršast ętti nżyršasmķš. Af nešanskrifušu mį žó sjį, aš ekki smitast meiniš af hornum einum. Žvķ er leiš nżyršasmķša farin og kindabóla er įgętlega lżsandi nafn. Hér skal, įšur en rętt er um ešli meinsins, drepa į nokkur sjśkratilfelli, sem höfundar hafa sjįlfir stundaš, eša haft spurnir af."


"Noršan viš hnķf og gaffal"

...sagši Hrafn ķ Kiljunni ķ gęr, žegar hann vitnaši til heimkynna sinna noršur viš Ballarhaf. Žaš mįtti halda aš ķ kjölfar žess fylgdi kuldi sį og fįsinni sem vitnaš var til. En žaš var öšru nęr. Žau hurfu į vit feguršinni. "Fagur gripur er ę til yndis", sagši Óskar į sinni tķš og hafši eftir öšrum. Žaš er jafn satt fyrir žvķ. Enda sįst žaš į žeim öllum žrem. Žau voru snortin og Egill skrķkti.

Feguršina er erfitt aš skilgreina. Henni veršur tęplega meš oršum lżst. Hśn veršur til ķ oršunum. Hśn er afurš. Eins og eitt hśsgagn er öšru fremra ķ mįlleysi sķnu, žannig talar feguršin ķ bókmenntum ekki fyrir sig sjįlf heldur viš fyrir hana. Hśn bara er žarna. Og viš skynjum hana. Žorgeršur skynjaši hana ķ lįtlausri įstrķšu, ķ žvķ sem ekki var sagt, ķ lķnum sem skilušu lesandanum Paradķsarheimt ķ fįgušu handverki.

Eša žaš mįtti į henni skilja.


Hjįlp til sjįlfshjįlpar - félagsmįlastjóri kvešur sér hljóšs

Skorturinn hefur margar myndir. Žessi er ein og allir sammįla um aš gott vęri aš vera laus viš bišraširnar og hjįlpa hinum žurfandi eftir öšrum leišum en žessari. Best vęri aš śtrżma fįtękt meš öllu en slķkt er śtópķskt markmiš; viš okkar ašstęšur og menningu munu hinir verst settu ętķš meš hjįlp samfélagsins skilgreina sig innan fįtęktarrammans, hvernig sem allt veltur.  

Stundum mį vart į milli sjį hvor ašila er ķ meiri žörf fyrir ölmusuna, sį sem veitir eša sį sem žiggur.  Žaš ętti aš vera markmiš okkar aš styšja bįgstadda žannig aš žeir haldi reisn sinni og sjįlfsįkvöršunarrétti. Um žetta fjallaši  Gunnar Sandholt, félagsmįlastjóri ķ Skagafirši nżlega ķ athyglisveršum fyrirlestri.   


mbl.is Tališ aš margir leiti ašstošar
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Gušbergur var hér ķ gęr

..einn į veginum meš ellinni. Hśn hefur fylgt honum frį ęskuįrum. Žaš segir hann. Gušbergur er Grindvķkingur; hann er fiskur undir steini. Hann er ólķkindatól ekki sķšur en Žórbergur. Hann vill ekki lįta trufla sig meš vinsęldum; žaš er tķmafrekt aš skrifa fyrir fįmenna žjóš. Aš ekki sé talaš um aš kynna fyrir henni sólbakaša menningu śr sušręnu landi og tungutak heillar heimsįlfu aš auki. Eša man einhver eftir hundraš įra einsemd į einu frķmerki?  Žar var sko ekki žröngt um sįlina.  Hśn undi sér möglunarlaust ķ gegnum dęgrin į žessu frķmerki meš aragrśa kynslóšanna. Žar var enginn öšrum lķkur en allir nįskyldir; dżrvitlausir Skagfiršingar.  

Ógleymanlegt.

Gušbergur skilur sig frį öšrum trśleysingjum. Ég veit ekki, segir hann. Hann er ekki ķ bošunarstarfi, ekki upptekinn af trś annarra. Žaš er meira en sagt veršur um margan spįmann vantrśarinnar į vorum dögum. Žeir eru uppteknir af öšrum. Gušbergur er sannur sér og žvķ, sem hann trśir ekki.

Hann er meistari samręšunnar en žaš er ekki öllum gefiš aš nęra hann į fluginu. Hann žarf aš fį aš skrifa ķ višmęlandann. Žannig var ķ Gušbergi Bergssyni metsölubók.


Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband